Mit o nastanku Rima

Mit o nastanku Rima

O najstarijoj povijesti Rima ne zna se baš mnogo budući da Rimljani nisu poznavali pismo stoga su se priče o samom osnivanju grada prenosile s koljena na koljeno.
Najpoznatija legenda je o blizancima Romulu i Remu.
Prema mitu grad Rim je osnovao Romul, sin Reje Silvije i boga Marsa.
Trojanski junak Eneja nakon pada i razaranja Troje je vrlo dugo lutao po svijetu te je došao u Lacij gdje je osnovao grad Albu Longu. Nakon njega je vladao Enejov potomak Numitor kojeg je s vlasti svrgnuo brat Amulije te je postao kralj grada Albe Longe.
Također je dao pogubiti njegovog sina, a kako bi izbjegao rođenje nasljednika koji bi mogao tražiti natrag prijestolje prisilio je nećakinju Reju Silviju da postane vestalska djevica (to je učinio jer je znao da se vestalke ne smiju udavati), no, ona se sjedini s bogom Marsom te rodi dva blizanca, Romula i Rema.
Ipak, Amulije ih je odmah po rođenju bacio u rijeku Tiber kako bi spriječio preuzimanje prijestolja.
Blizance je pronašla vučica Martia (Marsova vučica koja je i danas simbol grada Rima) u podnožju jednog od sedam brežuljaka te ih je dojila vlastitim mlijekom.
Nakon toga blizance je pronašao pastir Faustul te ih je uzeo i othranio.
Kada su bili dovoljno odrasli te čuli za svoju sudbinu odlučili su na brežuljku Palatinu osnovati svoj grad. Ubrzo su se počeli svađati koji će od njih dvojice vladati gradom te je Romul u toj svađi ubio brata.
Kako je poznato Romul je 21. travnja 753. godine prije Krista osnovao grad te je bio njegov prvi kralj. U njega je primao pastire iz okoline, lutalice te izbjeglice iz okolnih gradova te je gad nazvan Roma.