Povijest bicikla

Povijest bicikla

U nekim povijesnim knjigama ćete pronaći tvrdnje kako su Francuzi Pierre Lallementom i Ernest Michaux izumili prvi bicikl 1860-tih.

Međutim, mnogi povjesničari se ne slažu s tom tvrdnjom. Oni kažu kako otkriće bicikla nije vezano za jedno određeno vrijeme, niti za ime konkretnog izumitelja, te kako kroz povijest postoje naprave koje iako su bitno drugačije od današnjeg koncepta bicikla mogu se smatrati biciklom.

Njemački grof Karl von Drais uzima se kao prvi vozač bicikla. On je 1817. kreirao napravu na guranje nazvanu draisine. Pokretala se odguravanjem nogama od pod. Ona je bila gotovo kompletno napravljena od drveta, a maksimalna brzina bila je 15km/h.

Dugo vremena se smatralo kako je 1839. godine izumljen je prvi bicikl na pedale. Dizajnirao ga je Kirkparick MacMillan, škotski krojač, međutim nedavno je ta tvrdnja dovedena u sumnju.

1869. u Engleskoj je završen epoha drvenih bicikla. Bicikl je tada poprimio metalni okvir.

Od tada su se bicikli mijenjali po svome obliku, ali nije došlo do značajnijih promjena u konstrukciji. Javile su se tvornice bicikla. Bicikli su postajali lakši i napredniji, te su postizali sve veće brzine. 1976. godine pojavio se i prvi tricikl. Privi proizvođač bio je Coventry Lever. Tricikl je postigao veliku popularnost zahvaljujući tome što ga je bilo lako naučiti voziti. Dva velika kotača održavala su balans, dok je manji, prednji služio za upravljanje. Bio je također opremljen lampicom za noćnu vožnju. 1879. proizveden je prvi bicikl kojeg je pokretao lanac. Pedale su pozicionirane između kotača. Nekoliko godina kasnije John Kempt Starley dizajnirao je nešto sigurniji bicikl, s jednakom veličinom prednjeg i zadnjeg kotača. Sjedalo, upravljač i pedale bile su logično smještene, bicikl je tada poprimio oblik današnjih bicikla.

Dvije godine nakon završetka drugog svjetskog rata, zrakoplovni inženjer, za kompaniju Tsu Factory, dizajnirao je bicikl od tvrdog aluminija. Prvi aluminijski model bio je temeljen na modelu koji se već koristio u Europi, ali već od druge serije krenulo se u proizvodnju sportskih bicikla „specijalke“. Tih godina je bicikl još uvijek smatran luksuzom, a njegova cijena je bila nešto što si osoba s prosječnom plaćom nije mogla priuštiti. 1956. godine počelo se s proizvodnjom „Smart lady“ bicikla posebno dizajniranog za žene. On je postigao veliki uspjeh. 1965. napokon je proizveden i dječji bicikl. Proizvodnja bicikla je znatno pojeftinila, te se započelo s masovnom proizvodnjom namijenjenoj „običnim“ ljudima.

Danas su prema razlici u konstrukciji najčešće korišteni gradski bicikl (ovi bicikli često imaju dodatnu opremu radi udobnosti vožnje, kao što su blatobrani, svjetla, košara za stvari), cestovni bicikl (specifičnog savijenog oblika upravljača, najčešće vrlo tankih guma i oslobođen dodatne opreme radi smanjenja težine), Brdski bicikli (s ravnim upravljačem, čvrstim kosturom najčešće od cijevi većeg profila nego li cestovni, u većini izvedbi i s prednjim i/ili stražnjim amortizerima koji amortiziraju udarce) i BMX (manjih kotača i jednostavne konstrukcije).