24. travnja 2024.

Baština & tradicija

Vrijednosti iz prošlosti, ono s čime živimo danas i ono što prenosimo budućim generacijama – COVERmagazin.com –

Ramajana i Mahabharata

Ramajana i Mahabharata

Dva velika epa koji su najstariji poznati epovi i danas uzor mnogim književnicima zbog svojih još uvijek aktualnih i zanimljivih tema.

Upravo ovi epovi spadaju i u obveznu školsku lektiru zbog svoje važnosti i utjecaja na suvremenu književnost.

Junak indijskog epa

Ramajana je indijski ep, već tisućljećima je neodvojiv dio indijske kulturne baštine.

Nije točno poznato vrijeme kada je nastao, no, pretpostavlja se da je to bilo između 4.st.pr.n.e. i 2.stoljeća nove ere.

Sastoji se od 24.000 stihova, a pripisan je pjesniku Valmikiju jer ju je on prvi zapisao. Poznata je i toliko godina prenošena dok konačno nije bila zapisana zbog ljepote izraza, dubokih dijaloga i izvrsno prikazanih osjećaja i osobina likova.

To je mit o spletki kojom je Rama – božanski junak i kralj uklonjen s prijestolja, a njegova žena Sita je odvedena u Šri Lanku. On je istinski junak koji se ne boji pokazati svoje osjećaje i duboku tugu zbog otete mu žene Site, te teške sudbine članova uže obitelji. Smatra se da je Rama utjelovljenje pravednosti i vrhunskih moralnih načela. Upravo zbog toga i jeste nepresušan izvor nadahnuća umjetnicima.

Najveći ep u svjetskoj književnosti

Mahabharata je poznat kao najveći ep u svjetskoj književnosti. Oko sedam puta je duži od Ilijade i Odiseje.

Sastavio ju je Šri Krišna Dvaipajana Vjasa. Također, ne zna se točno kada kao ni Ramajana. Samo vrijeme nije toliko bitno budući da je ovo veliki, bezvremeni ep koji je osnova indijske mitske, religijske i filozofske misli. Po predaji obuhvaća sto tisuća dvostiha od po 32 sloga.

Ukazuje na važnost junaštva, hrabrosti i sličnih osobina. Na etičkoj razini, rat koji se odvija kroz cijelo djelo je u biti vječan sukob koji se svakodnevno vodi između dobra i zla.

Pripovijest je o kraljevskoj obitelji koja ulazi u strašan bratoubilački rat. Gotovo su svi najbolji ljudi u tom dugom ratu poginuli i nije bilo pobjednika, čak i oni koji su ostali živi više nisu bili zadovoljni niti su se osjećali kao pobjednici jer je toliko dug i iscrpan rat uništio svijet koji su znali.