23. travnja 2024.

Baština & tradicija

Vrijednosti iz prošlosti, ono s čime živimo danas i ono što prenosimo budućim generacijama – COVERmagazin.com –

Viseći vrtovi Babilona

Viseći vrtovi Babilona

Babilon je antički grad u Mezopotamiji.

Nalazio se na istočnoj obali Eufrata, oko 50km južno od današnjeg Bagdada u Iraku.

Grad je bio prekrasno oblikovana metropola, a pretpostavlja se da su na sjevernoj strani dvorca bili izgrađeni slavni Viseći vrtovi. Za njihovu izgradnju vezane su mnoge priče i legende, no, najpoznatija je ona u kojoj je rečeno da ih je dao izgraditi Nabukodonozor kako bi udovoljio svojoj ženi ili preljubnici Semiramidi koja je voljela prirodu.

Malo je arheoloških dokaza da je ovo svjetsko čudo ikad postojalo, no, ako je, onda je to bilo oko 600.god. pr.Kr.
Kad se govori o visećim vrtovima, naravno, ne misli se doslovno na viseće vrtove, smatra se da su ime čak i dobili pogrešnim prijevodom. To su stepenaste građevine na kojima su se nalazili vrtovi.

O ovim vrtovima najviše možemo saznati iz djela povjesničara Berosa i Diodorus Sikulusa, te starogrčkih pisaca tog doba, Straba i Fila Vizantijskog.
Ležali su na četverokatnoj kuli. Unutar svakog kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izgrađene od velikih i teških kamenih ploča raznih oblika, a odozgor su bile prekrivene slojem trske, zatim zalivene asfaltom. Na to je nasipan debeli sloj plodne zemlje. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni ružičastim ili bijelim pločicama.

Stupovi su čak dosezali visinu i 25m. Sve je bilo puno egzotičnog bilja koje je bilo uvezeno iz svih dijelova carstva te gusto nasađenih stabala koja su čak i u najvrućim danima pružala ugodan hlad. Da bi se ovakvo nešto uspijevalo održavati, na samom polijevanju vrtova radilo je stotinjak robova koji su po cijeli dan vukli vodu iz Eufrata.

Prilično nevjerojatno zvuči, stoga, ni dan danas nije sigurno da li su oni samo plod mašte poznatih pjesnika tog vremena ili su stvarno postojali, a njihova ljepota, iako je propala zbog nemogućnosti dužeg održavanja, te više potresa na tom području prenosila se s koljena na koljeno u raznim pričama i legendama.