\u010cetiri odvojene studije koje su proveli znanstvenici sa Sveu\u010dili\u0161ta Washington State otkrile su da nesebi\u010dni ljudi koji se, kad je rije\u010d o podjeli radnih zadataka koje nitko ne voli ili su prete\u0161ki, prvi ponude, nisu pretjerano dragi ostalim kolegama na poslu jer time postavljaju previsoke standarde i kr\u0161e pravila igre.<\/p>\n
Rad naslovljen “The Desire to Expel Unselfish Members from the Group” objavio je Craig Parks u \u010dasopisu Journal of Personality and Social Psychology, u kojemu opisuje kako se ovaj fenomen \u017eelje za izbacivanjem nesebi\u010dnih ljudi iz kolektiva odnosi na razli\u010dite radne, volonterske i vojne organizacije, te neprofitne projekte.<\/p>\n
Parks je, naime, otkrio da preuzimanjem te\u017eih i ne tako omiljenih zadataka na poslu nesebi\u010dni kolege, prema ocjeni drugih ljudi u kolektivu, na taj na\u010din postavljaju previsoke standarde na poslu, \u0161to rezultira lo\u0161ijom percepcijom ostalih zaposlenika u budu\u0107nosti. Na ovakvo se pona\u0161anje tako\u0111er \u010desto gleda kao na kr\u0161enje pravila, a neki ljudi smatraju i da iza nesebi\u010dnog pona\u0161anja stoje dodatni, zamaskirani motivi.<\/p>\n
Pritom, \u010dini se, ljudima nije va\u017ena \u010dinjenica da je netko radio za dobrobit cijele skupine ili je zbog nesebi\u010dne geste zadatak u ime cijeloga tima kvalitetnije odra\u0111en.\u00a0 “U tom slu\u010daju fokusiramo se na to da objektivno dobre stvari subjektivno vidimo kao lo\u0161e”, napominje Parks.<\/p>\n
Sveukupno, \u010detiri su studije pokazale da ve\u0107ina ljudi u jednakoj mjeri ne voli raditi s dva nasuprotna ekstrema – pohlepnim, arogantnim ljudima, te nesebi\u010dnim dobrovoljcima. \u010cini se da je ona stara “radi samo onoliko koliko mora\u0161” doista univerzalno primjenjiva.<\/p>\n